Erotika

Pojam erotike pronalazimo još u dalekoj prošlosti. Erotika potječe od starogrčke riječi koja označava ljubav i želju. To je svojevrsna težnja za postizanjem spolnog uzbuđenja bez otvorenog prikazivanja spolnog odnosa i spolnih organa. Erotika je i tematski naziv za umjetnički izraz koji sadrži elemente erotike. Pojam erotika ponekad se koristi kao sinonim za seksualnost. Označava tjelesnu žudnju i osjetilno zadovoljstvo izazvano bilo draženjem erogenih zona, opažanjem seksualnih objekata ili stvaranjem misaonih predodžbi kroz maštanje.

U umjetnosti erotika podrazumijeva svojevrsno prikrivanje, uz minimalno obnaživanje ljudskog tijela. Uglavnom se prikazuju samo grudi ili stražnjica. Ostali organi redovito se nastoje prikriti. Tjelesna uzbuđenost postiže se kroz poticanje gledateljeve mašte za razliku od pornografije, koja otvoreno otkriva i bez cenzure prikazuje spolni odnos. Erotizacija je proces kojim neki dijelovi tijela ili mentalna funkcija ovako dobivaju estetsku vrijednost i dovode do seksualne uzbuđenosti.

Povijest erotskih prikaza uključuje slike, skulpture, fotografije, dramsku umjetnost, glazbu i spise koji prikazuju scene seksualne prirode kroz vrijeme. Stvorile su ih gotovo sve civilizacije, stare i moderne. Rane kulture često su povezivale spolni čin s nadnaravnim silama pa je stoga njihova religija isprepletena s takvim prikazima. U azijskim zemljama, kao što su Indija, Nepal, Šri Lanka, Japan i Kina prikazi seksa i erotske umjetnosti imaju specifično duhovno značenje unutar domorodačkih religija.

Među najstarijim sačuvanim primjerima erotskih prikaza su paleolitske špiljske slike i rezbarije. Neke od uobičajenih slika su životinje, scene lova i prikazi ljudskih genitalija. Naga ljudska bića s pretjeranim spolnim karakteristikama prikazana su na nekim paleolitskim slikama i artefaktima (npr. figurice Venere). Iz drevne Mezopotamije otkriven je veliki broj artefakata koji prikazuju eksplicitni seksualni odnos.

Stari Grci i Rimljani proizveli su mnogo umjetnosti i ukrasa erotske prirode, većinom integriranih u njihova vjerska uvjerenja i kulturne prakse. Starogrčka pjesnikinja Sapfa s otoka Lezba poznata je po svojim himnama, epitalima i ljubavnim pjesmama. Stari Grci često su slikali seksualne scene na svojoj keramici, a mnoge od njih su bile poznate po tome što su bile neke od najranijih prikaza istospolnih odnosa.

Pojavljivali su se i erotski prizori u srednjovjekovnim iluminiranim rukopisima, ali su ih vidjeli samo oni koji su si mogli priuštiti iznimno skupe ručno rađene knjige. Pojavom Gutenbergovog tiskarskog stroja seksualno eksplicitne slike ušle su u masovnu cirkulaciju u zapadnom svijetu. Prije tog vremena, erotske slike bile su skupe i ograničene za muškarce iz više klase. Iz srednjovjekovnog razdoblja najpoznatije je djelo „Dekameron“ koje je od 1348. do 1353. godine pisao Giovanni Boccaccio. To remek-djelo svjetske književnosti sastoji se od stotinu novela koje su u roku od deset dana ispripovijedala sedam žena i trojica mladića. To su ljubavne priče koje svojim sadržajem variraju od erotskih do onih tragičnih pa i komičnih. Seksualni priručnici kao što su „Kama Sutra“ najpoznatija su djela erotske književnosti. Kasnije se razvojem filma i interneta erotika postepeno pretvara u pornografiju i gubi svoju prvotnu smisao.